Panciceva omorika

Panciceva omorika

Panciceva omorika je vrsta smrce Balkanskog poluostrva.            Ime je dobila po srpskom botanicaru Josifu Pancicu koji je otkrio na planini Tari 1875.godine,kod sela Zaovine i Rastisa.

Prirodna stanista Panciceve omorike danas se prostiru na uzanom podrucju oko srednjeg toka reke Drine,sa obe strane izmedju Visegrada i Bajine Baste i na dva manja rejona - jedan jugoistocno od Justipcare i drugi jugozapadno od Foce. Godine 1975. pronadjeno je i jedno novo nalaziste u blizini manastira Milesevo kod Prijepolja. Do tada se verovalo da ona raste samo na Tari.

Sva nalazista Panciceve omorike izdvojena su u rezervate prirode o kojima brine Zavod za zastitu prirode Srbije u saradnji sa JP Nacionalni park Tara.

Kako je Josif Pancic otkrio omoriku? 

Josif Pancic je omoriku trazio punih 20 godina . Za nju je,kao za cetinar koji se razlikuje i od jele i od smrce, prvi put cuo u uzickom kraju 1855. godine. U potrazi za neobicnim cetinarom prvi put je 1861. posetio ovaj kraj, ali tom prilikom nije uspeo da je pronadje. Godine 1865. naredio je da se, za  potrebe Velike skole, iz Zapadne Srbije dostave grane sa sisarkama svih velikih cetinara. Omoriku Pancic pronalazi u selu Zaovine na Tari tek 1875. godine i svoje otkrice objavljuje na nemackom jeziku u clanku Jedan novi cetinar u Istocnim alpima, a opis biljke je napisan na latinskom jeziku.